Toga jutra sam stigao putnièkom klasom
pa kuæi sa stanice èasom kroz bašte i preèice znane
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroniènu upalu zgloba, suvenir na stražarske dane
Ušao sam na prstima
mati beše veæ budna i brzo se prekrstila
Reèe: "Prošlo je ko za èas
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa æe ti svirati a ti æeš birati"
Svadba beše ko svadba i šta da se prièa
parada pijanstva i kièa i poznata cura u belom
Veæ po redu poželeh im zdravlja i sreæe
iz ruku mi otela cveæe i sakrila pogled pod velom
Tad me spaziše Cigani
kum je tražio pesmu al ja sam stigo briga njih
Širok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako al danas nemoj biti grub
Nego zapovedi šta æemo svirati
Svirajte mi jesen stiže dunjo moja, jesen rana,
nek zazvone tambure u transu
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac
al ja moram èuti tu romansu
Svirajte mi jesen stiže dunjo moja, al polako
da mi ne bi koja reè promakla
Sklonte èaše i bokale
razbio bi svet od šale
Da je samo sluèajno od stakla, dunjo moja
Retko odlazim kuæi a pišem još reðe
i slike su bleðe i bleðe
Pa lepe potiskuju ružne
al nekad poruèim piæe i tako to krene
Pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tužne
Nikom ne prièam o tome
brzo proðe taj talas i znam da æu da potonem
Spas mi donose cigani
oni imaju srce za svakog od nas, briga njih
Oni me pitaju, šta da sviraju